
Foto: slobodnaevropa.org
Protesti su ušli u novu fazu. Jasno je – šta god da se desi u subotu – premijer Đukanović ne može biti dio bilo koje priče o budućnosti ove države. U suprotnom, ona će se raspasti
[adsenseyu5]
Zahvaljujući mudroj i promišljenoj odluci užeg kabineta da se u subotu primijeni brutalna sila prema svakom građaninu koji na prsima ne nosi sliku Cara ili ne pokaže makar člansku DPS-a, protesti su ušli u novu fazu. Koja je početak kraja kontroverznog premijera. Jer jasno je – šta god da se desi naredne subote – premijer Đukanović ne može biti dio bilo koje priče o budućnosti ove države. Svako ga je pročitao i prozreo. Čak i u vrhu sopstvene partije. Osim lične falange. Koja će dijeliti njegovu sudbinu do kraja.
Kada mladi, generacija rođena kada je on počistio Veselina, roditelja od Grka Drala, i na ulici oteo vlast, kada dakle ta generacija u nedjeljnoj povorci skandira “Milo, lopove” i “Milo, ubico” – to je onda strašna definicija njegove vladavine i njihovog života pod njim. Pun je kofer uglednog premijera i Zapadu. I Briselu i Vašingtonu je jasno da je Đukanović prevaziđen političar – pitanje je samo kako da se izvrši tranzicija vlasti, a da se ne ugrozi evroatlantski put Crne Gore. Djeluje da ga na oči ne mogu vidjeti, a kamo li za sto sa njim sjesti, lideri Demosa, Ure, Demokrata. Zato je pitanje – šta čekaju?! Oni još ne shvataju da je ove subote buna prerasla u nešto mnogo veće i značajnije od protesta DF-a koji su počeli prije tri sedmice. Nezadovoljstvo, frustracija, bijes – zbog nepravde, pljačke, terora uglednog premijera nema veze ni sa Mandićem, ni sa Medojevićem, još manje sa Lekićem, Bečićem i Rakčević – to je bunt mnogo širih socijalnih slojeva, čiji dobar dio čak nema veze ni sa jednom strankom. Ako Ćaki, Aleksa i Žarko ostanu u autističnom premišljanju na koju će stranu, uz građane ili uz institucije, mogu politički završiti kao onaj Buridanov junak koji se dvomuio između dva plasta sijena.