OVO DANAS NIKAKO NE SMETE DA RADITE: Vernici slave STEVANJDAN! (INFO)

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestShare on StumbleUponShare on TumblrEmail this to someone
KOLAC
Foto: Tanjug/Sava Radovanović
Postoji veliki broj narodnih običaja vezanih za Stevanjdan, a najrasprostranjeniji se tiče iznošenja božićne slame iz kuće

Vernici danas slave Svetog Stefana, prvog od sedmorice đakona (Stefan, Filip, Prohor, Nikifor, Timon, Parmen, Nikola), služitelja, pomagatelja, koje su sveti apostoli rukopoložili, pa se zbog toga i naziva arhiđakon Stefan – prvi među đakonima.

Naime, apostoli su predložili da se izaberu posebni ljudi koji će preuzeti brigu oko administrativnih i drugih poslova, kako bi dvanaestorica (apostola) neprestano mogla da prebivaju u molitvi.

Sveti Stefan je bio propovednik u Jerusalemu, odveden iz grada i kamenovan do smrti, te se zato naziva i Prvomučenik Stefan. U kamenovanju je učestvovao i njegov rođak Savle, poznat kasnije kao apostol Pavle.

Kult ovog sveca je vrlo razvijen u srpskom narodu i podignuto je preko 40 hramova sa njegovim imenom.

Foto: svetistefan.ca

Pomen arhiđakonu Stefanu crkva daje četiri puta godišnje, a 15. avgusta se slavi Prenos moštiju svetog Stefana – Sveti Stefan letnji ili Stevan Vetroviti.

Postoji veliki broj narodnih običaja vezanih za Stevanjdan.

Najrasprostranjeniji je onaj da se tog dana iznosi božićna slama iz kuće. Slamu nikako ne smete bacati, jer se verovalo u njenu plodotvornu moć, pa je stavljana radi podsticanja roda i napredovanja, u raklje drveća voćaka, u pčelinjak ili privredne zgrade.

U šumadijskim selima se na Stevanjdan “polaze šljive”. Domaćin sa sekirom odlazi u voćnjak da, kako se kaže, poseče nerodna stabla. Uzmahne sekirom, a neko ko je s njim ga odvrati od seče, govoreći mu da ne seče, jer će ove godine da rodi, pa stavi rukovet božićne slame u raklje stabla. I tako, od voćke do voćke, dok ne zakite slamom, radi pospešivanja rodnosti, sva stabla koja su prethodne godine omanula u rodu. Verovalo se da božićna slama štiti voćnjake od grada.

Po Banatu i Sremu su božićnu slamu uklanjali već odmah po ponoći na Stevanjdan. Slamu su uklanjale žene, po pravilu ćuteći – da se ne čuje kako odlazi Božić.

Ponegde su to žene činile nage, jer se verovalo da tako neće biti u kući buva.

Slama je iznošena najčešće u vinograd i posipana ispod čokota, radi boljeg roda grožđa. Ili je stavljana u gnezda da kokoške bolje nose jaja i legu više pilića. Metla kojom je slama u kući pometena nije u druge svrhe upotrebljavana tokom godine, jer je čuvana radi zdravlja.

Slavski kolač za Stevanjdan mesi se dan pre slave i ukrašava se figuricama ptica, žita, grožđa, burencima, knjigom. Iznosi se na već obogaćen sto sa suvim voćem, orasima, medom, jabukama i narandžama, a zatim posvećuje i seče ili lomi (po tradiciji i običajima).

Za ovu slavu šaljivo kažu da je drže škrtice, jer siti gosti posle Božićnog slavlja, teško da mogu mnogo da pojedu i popiju.

Ipak, najvažnije je da domaćin na sto iznese slavski kolač, da na trpezi uz ikonicu sveca – Svetog Stefana, gori slavska sveća i da u domaćinovu kuću dođu njegovi najbliži, rodbna, kumovi, bliski prijatelji. Samo tada, u krugu familije, slava ima smisla.

(Telegraf.rs)

 

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestShare on StumbleUponShare on TumblrEmail this to someone