„Prelazak na drugu stranu“: Sve počinje 72 sata pred smrt

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestShare on StumbleUponShare on TumblrEmail this to someone
smrt-zivot
Running towards the light /pixabay
U ljudskoj prirodi je bojati se smrti i teško nam je o njoj govoriti ili joj prisustvati. Međutim, možda upravo samrtnici razumiju smrt mnogo bolje nego mi i mogu nam pružiti utehu

Patricia Pierson, novinarka i autorka knjige „Otvaranje vrata raja: Istraživanje priča života, smrti i šta dolazi nakon nje“ opisuje rezultate svojih istraživanja na temu „prelaska na drugu stranu“.

Sve počinje 72 sata pred smrt.

S obzirom da sam u roku od 9 tjedana izgubila i sestru i oca, posvetila sam se istraživanju onoga što se događa nakon smrti. Intervjuirala sam na desetine ljudi koje profesija smatra za neizlječive pacijente, kao one koji su doživjeli posebna iskustva sa umirućima, pa i sa onima koji su se „vratili iz mrtvih“, odnosno, doživjeli kliničku smrt.

Shvatila sam da ljudi spoznaju kada im kucne zadnji trenutak. U periodu od 72 sata pred smrt, oni počinju da govore u metaforama o putovanju. Terminologija je različita, pa tako jedni traže svoje cipele, drugi avionske karte, a treći ponavljaju kako „žele da idu kući“, a zapravo su već kod kuće.

U trenucima dok je ležala na samrti, moja sestra, obolela od raka dojke, ponavljala je uporno „ja ne znam kako da odem“, a čak je spominjala i neke „nesrećne stjuardese.“

Bolničarka Maggie Callanan, koja je radila u Centru za palijativnu njegu u Virginiji, navodi pitanje jednog pacijenta oboljelog od raka gušterače, postavljeno u samrtnom času: „Da li moja žena zna sve u vezi sa pasošem i kartama?“

Meri je pronašla i poseban naziv „svijest o bliskoj smrti“ i koristi ga u svojoj knjizi „Konačni darovi: razumjevanje specijalne svijesti i potrebe umirućih, te komuniciranje s njima“. Callananova je bila u situaciji da njeguje stotine pacijenata sve do smrti i smatra da vizije putovanja njenih pacijenata nisu puka slučajnost.

Preminule članove porodice ljudi vide neposredno pred smrt. 

Umirući često imaju „priviđenja“ za koje zdravi ljudi vjeruju, da su prosto efekti jakih analgetika koje pacijenti uzimaju. Međutim, da li je tako?

dream1U jednoj velikoj internacionalnoj studiji, koju su sproveli psiholozi dr Karlis Osis i dr Erlendur Haraldsson sa Islandskog univerziteta, ustanovljeno je da većina pacijenata koji su još uvek svesni nekih sat vremena pred smrt, vidi svoje voljene koji su preminuli, bez obzira na to da li su primali takve lekove ili ne. Studija je obuhvatila ljude iz potpuno različitih kultura – iz SAD i Indije. 

Kada sam razgovarala sa pacijenticom Endi Skotom (84), koja je umirala od raka, pričala mi je kako joj u posetu dolazi njen (usvojeni) sin Frenki, inače, preminuo nekoliko godina pre toga..

On je, prema njenim rečima, mirno sedeo u fotelji kraj nje kad god bi „došao“.

Dnevne.rs

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestShare on StumbleUponShare on TumblrEmail this to someone
  • http://www.stevanart.net/ Stevan Pavlovic

    ¸Ne znam kada počinje…ali ovaj tekst ide u prilog onima koji znaju/veruju da je DUŠA/E večna/e…i šta bi onda bilo čudno da se polako okupljaju oko onog koji če im se pridružiti !?